Razvod braka u Crnoj Gori: sporazumno ili po tužbi? Kako izgleda postupak?

Pravni proces: Kako izgleda postupak razvoda braka pred sudom?

Razvod braka jedan je od najstresnijih životnih događaja, ali ponekad predstavlja i jedino rješenje kada zajednički život postane neodrživ. U Crnoj Gori primjetan je porast broja razvoda, posebno tokom 2025. godine kada je pravosnažno okončan 991 brak, što je najviše do sada (u prosjeku više od dva razvoda dnevno).

Postupak razvoda braka u Crnoj Gori

Razvod braka u Crnoj Gori formalno se sprovede kroz sudski postupak pred mjesno nadležnim Osnovnim sudom. Porodični zakon poznaje dva načina za razvod: sporazumni razvod (kada su supružnici saglasni da se razvedu i dogovore o svim bitnim pitanjima) i razvod po tužbi (parnični postupak kada ne postoji dogovor). U oba slučaja sud donosi presudu kojom brak razvodi, ali dužina i složenost postupka značajno zavise od toga da li je razvod sporazuman ili je pak po tužbi jednog od supružnika.

Sporazumni razvod braka

Sporazumni razvod je najjednostavniji i najbrži put do okončanja braka. Pokreće se podnošenjem zajedničkog predloga za sporazumni razvod braka nadležnom Osnovnom sudu. Bitan uslov je potpuna saglasnost volja supružnika o samom razvodu i o svim ključnim pitanjima koja iz braka proističu, prije svega o djeci i imovini. To praktično znači da supružnici unaprijed dogovaraju kome će djeca biti povjerena (odnosno kako će dalje vršiti roditeljsko pravo), koliko će iznositi alimentacija, kako će se održavati kontakti djece sa roditeljem koji ne bude stalno živio s njima, kao i kako će podijeliti zajedničku imovinu stečenu u braku. Taj sporazum moraju oboje potpisati.

Nakon što sud zaprimi uredan predlog sa pratećom dokumentacijom, zakazuje se ročište. Zakonom je predviđeno da sud treba da održi ročište u roku od 15 dana od prijema predloga, mada u praksi to može potrajati i nekoliko sedmica duže zbog opterećenosti sudova. U najvećem broju slučajeva sporazumni razvod bude okončan već na prvom ročištu gdje sud utvrđuje identitet supružnika, provjerava da li je sporazum o djeci u najboljem interesu djeteta (što je zakonski kriterijum), te ako je sve u redu, donosi presudu o razvodu i potvrđuje sporazum roditelja. Time brak prestaje pravosnažno nakon isteka žalbenog roka (ili odmah ako se obje strane odreknu prava na žalbu).

Sporazumni razvod je mnogo efikasniji i mirniji postupak nego razvod po tužbi. Supružnici zadržavaju kontrolu nad ishodom, sami kreiraju rješenja prilagođena svojoj porodici, umjesto da o tome odlučuje sud. Procedura je uglavnom formalnost kada je dogovor već postignut.

Razvod braka po tužbi (parnični postupak)

Ako nema sporazuma među supružnicima o razvodu ili o važnim pitanjima, jedini put je pokretanje brakorazvodne parnice. Postupak počinje podnošenjem tužbe za razvod braka nadležnom Osnovnom sudu. Tužbu može podnijeti bilo koji od supružnika i zakon propisuje da “bračni drug može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se iz drugih razloga ne može ostvariti svrha braka”. Dakle, dovoljno je pokazati da je bračna zajednica suštinski prestala da funkcioniše. Nije potrebno dokazivati konkretnu “krivicu” supružnika za razvod, jer savremeno porodično pravo ne tretira razvod kao krivično djelo već kao razlaz zbog trajnog poremećaja odnosa.

Tužba mora biti sastavljena u odgovarajućoj formi i sadržati osnovne podatke (podaci o supružnicima, datumu sklapanja braka, opis bračnih okolnosti i razloga razvoda). Preporučljivo je da tužbu sastavi advokat, jer sud neće prihvatiti neurednu ili pravno neosnovanu tužbu. Po prijemu tužbe, sud tužbu dostavlja tuženom supružniku i započinje parnični postupak.

Sudski postupak za razvod po tužbi obično uključuje jedno ili više ročišta. Često sud najprije upućuje stranke na postpak medijacije, neformalno ročište na kojem se supružnici pozivaju da pokušaju pomirenje ili sporazum. Ako je pomirenje neuspješno (što je često slučaj kada se došlo do tužbe), prelazi se na glavnu raspravu. U toku postupka, naročito ako supružnici imaju djecu, uključen je Centar za socijalni rad. Sud je dužan da prije donošenja odluka o povjeravanju djece ili vršenju roditeljskog prava zatraži nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva (što je u praksi upravo Centar za socijalni rad). Stručni radnici Centra obavljaju razgovore sa roditeljima (i često sa djecom), procjenjuju porodične prilike i sastavljaju izvještaj sa preporukom što je najbolje za dijete. Najbolji interes djeteta je ključni princip, cilj je da se, ako je ikako moguće, roditelji dogovore i uspostave saradnju oko djece uz podršku stručnjaka. Centar ne “presuđuje” ko je bolji roditelj, već nastoji pomoći roditeljima da sami definišu kako će brinuti o djeci nakon razvoda, jer konflikt i nesaradnja roditelja najviše štete djeci.

Nakon što prikupi dokaze (sasluša supružnike, eventalne svjedoke, uvidi nalaz Centra za socijalni rad i sl.), sud će donijeti presudu kojom odlučuje da se brak razvodi. U istoj presudi sud rješava i o povjeravanju djece (povjerava djecu jednom roditelju na samostalno staranje ili potvrđuje sporazum o zajedničkom staranju), zatim o visini izdržavanja djece (alimentacije) i o modelu viđanja djece sa roditeljem koji neće živjeti s njima. Ako supružnici nisu podnijeli sporazum o podjeli imovine, sud u samom postupku razvoda obično ne dijeli imovinu, zajednička imovina se može diobno riješiti sporazumom van suda ili posebnim postupkom nakon razvoda.

Trajanje postupka zavisi od složenosti slučaja. U idealnim okolnostima, kada nema puno spora oko djece i imovine, postupak se može okončati za nekoliko mjeseci. Međutim, ako su odnosi jako zategnuti, komunikacija loša i sporno je starateljstvo ili podjela imovine, proces može da se oduži i preko godinu dana, pa i duže u ekstremnim slučajevima. Svaki dodatni podnesak, vještačenje (npr. ako se traži vještačenje psihologa o sposobnosti roditelja) ili žalba na presudu produžava konačan rasplet.

Uticaj razvoda na djecu i zaštita dječjih interesa

Jedna stara izreka kaže: “Kad se mama i tata svađaju, najviše pate djeca.” I zaista, mišljenja smo da su u procesu razvoda djeca najosjetljivija kategorija i razvod na njih može ostaviti duboke posljedice ukoliko se ne postupi pažljivo. Psiholozi ističu da djeca razvod doživljavaju emocionalno, a ne racionalno. Djeca ne razumiju bračne razloge i često provode dane razmišljajući da li su ona kriva i šta bi mogla učiniti da “poprave” porodicu. Osjećaj krivice među djecom razvedenih roditelja je čest i može voditi ka niskom samopoštovanju, tjeskobi i tugovanju. Čak i vrlo mala djeca, koja možda ne shvataju koncept braka, osjećaju ogromnu nesigurnost kada dođe do odvajanja roditelja, promjena rutine i porodične strukture za njih predstavlja stres bez obzira na uzrast.

Međutim, mnogo zavisi od toga kako roditelji postupaju tokom i nakon razvoda. Najvažnije je da dijete nastavi da osjeća stabilnost, sigurnost i ljubav oba roditelja, čak i kada oni više ne žive zajedno. Djeci treba jasno staviti do znanja da razvod nije njihova krivica i da će im oba roditelja i dalje biti tu kao oslonac.

Zaključak

Razvod braka danas nije više rijetka pojava niti tabu kao nekada. Naime, društvene promjene dovele su do toga da se ljudi lakše odlučuju da okončaju nefunkcionalan brak, te se nameće zaključak da brak više nije egzistencijalna nužnost, već emotivni i lični izbor. Kada ta zajednica prestane da ispunjava osnovne potrebe za sigurnošću, bliskošću, poštovanjem i podrškom, partneri su spremniji da preispitaju ostanak u braku.

Važno je napomenuti da porast broja razvoda ne mora nužno biti negativan trend. Ranije su mnogi ostajali u brakovima zbog društvenog pritiska, ekonomske zavisnosti ili straha od osude okoline. Danas se partneri lakše odlučuju na razlaz kada uoče da su odnos i ljubav nepovratno narušeni, što može biti i pozitivno u smislu da ljudi ne provode živote u toksičnoj zajednici.

Ipak, ono što je bitno istaći, problem nastaje ako se razvod posmatra kao prvo rješenje, umjesto kao posljednja opcija nakon pokušaja da se poteškoće prevaziđu.

Razvod braka je kompleksan ispit i u pravnom i u emocionalnom smislu. Svako ko je prošao kroz razvod zna da sudska odluka nije kraj price, treba nastaviti živjeti sa odlukama koje smo donijeli.

Informišite se o svojim pravima, razgovarajte sa partnerom ako je ikako moguće civilizovano, i stavite djecu na prvo mjesto. Imajte na umu da svaki razvod nosi svoje specifičnosti, naš blog je dao opšti pregled, ali svaka porodica je drugačija. Zbog toga nemojte oklijevati da potražite stručni pravni savjet. Iskusan advokat može vam pomoći da razumijete sve korake, da izbjegnete zamke i da zaštitite i sebe i svoju djecu u ovom osjetljivom periodu.

Razvod je kraj jednog poglavlja, ali i početak novog. Uz pravnu podršku i emotivnu snagu, taj novi početak može biti šansa za kvalitetniji i mirniji život za sve uključene. Najvažnije je proći kroz proces razvoda dostojanstveno i odgovorno, kako bismo sutra mogli reći da smo učinili sve što je bilo do nas da zaštitimo svoju porodicu, čak i u njenom novom, izmijenjenom obliku.